Giacomo Scotti: Jovićeve knjige su riznice životnih iskustava i mudrosti

Moj prijatelj i sunarodnjak Fiorentino Nutricato, koji već niz godina živi u Srbiji, u Vlasotincu, poslao mi je paket knjiga čiji je autor advokat i pisac Novica M. Jović, moleći me da o njegovim djelima napišem nekoliko riječi, da kažem svoj kritički sud. I eto, šaljem svoje mišljenje njemu, uvaženom autoru i čitateljima ako ta moja razmisljanja budu objavljena.

Pročitao sam znatiželjno, s paznjom i s pravim užitkom trilogiju Novice M.Jovica, njegove zbirke misli, izreka, aforizama i haiku pjesama Mislenik I, II i III,odnosno „Nešto između“(2010), „Tragovi na vetru“ (2013) i „Rosulja pod kamenom“ (2014). Čitao sam te stranice gotovo bez prekida, danima, uživajući u aforizmima i izrekama, i nimalo nisam se iznenadio kada sam nakon oko dvije tisuće  sažetih misli našao se pred poezijom kojom sam se i ja nekada bavio i koju još uvijek volim. Tako sam od sredine druge zbirke stigao do kraja treće, od zalazaka sunca i čiste ljubavi do mirnih voda završetka života, od prvog haiku trostiha „Zena je izbor. (Vreme covekom kaze). Nastavak traje „do posljednjeg „Sreća na stolu, (ostavljene su reci). Lav Tolstoj kaže“.

Ostao sam blago rečeno impresioniran tolikim blagom. Predamnom su na hrpu stajale prave riznice životnih iskustava i mudrosti s jedne i opet riznice pjesničke misli i mudrosti s druge strane. Šetajuci se kroz Jovićevu trilogiju, čitalac skuplja misli o vremenu koje nezaustavljivo prolazi ali se i ponavlja, o prošlosti i budućnosti („Gledaj napred, jer ne možeš vratiti vreme i sebe“), posebno misli o čovjeku i njegovom odnosu prema drugim („Čoveka treba traziti iza, a sebe ispred“), misli i pouke kako bi čovjek trebao živjeti za vlastiti boljitak i za boljitak ljudske zajednice, kako bi čovjek trebao izraziti sve što je pozitivno u seni da bi mi ostali oko njega bili graditelji dobroga zajedničkog zivota.

Očigledno, autor crpi iz svoga svjetonazora ali i iz opće narodne mudrosti. Uostalom, sam je Jović sabrao svoje  misli u tematskim okvirima (sljedeci primjer nekoliko zbirki narodnih mudrih izreka): vrije, brak i porodica, čovjek i njegova narav, ljepota i ljubav, ljudska pamet i znanje, život , ljudska priroda, ljudski odnosi itd. Od prve zbirke i od prve polovine drugog Mislenika razlukuju se stranice haiku poezije. Ali i tu prevladava ljudska mudrost u razgranatim vizijama prirode i svijeta, koji nas okružuje, i ljudi koji žive s nama, u nama i oko nas.

Nekome se može činiti da su pojedini aforizmi i haiku stihovi Novice Jovića neodređeni, magloviti ili nepotpuni. No, nije baš tako, premda je zadatak poezije da nas zapanji, potakne, pobudi na dodatno kreiranje. No, treba pročitati ne pojedine već sve stranice, sve pjesme i sve aforizme našega autora, povezati ih, da bi se vidjelo kako Jović pjesnik i mislilac svestrano razmišlja o pojedinim temama našeg vremena i našeg života, kako sakuplja blago savremene kulture i sakupljeno znanje naših predaka, pružajuci nam mogućnost da napokon otkrivamo istinu, da uočimo sve aspekte svijeta u kojem živimo, brišući vremenske, idejne, političke, etničke i druge granice, i da ih razumijemo, razumjevajući ujedno sebe i nas život.

Na kraju, konstatiram da nisam ništa ili vrlo malo dodao onom što su napisali i prije mene objavili  Luka Krstić, Dragiša Marković i Ana Jović na početku ili na kraju Jovićevih do sada objavljenih zbirki. Autoru želim nova uspješna putovanja na putevima poezije, dakle nova solidna djela. Kao u ovim, i u drugim zbirkama svatki će čitalac sigurno pronacći  nešto za sebe, a svakako utjehu, odnosno neku oznaku novih ljudskih vrijednosti.

 

Objavljeno: 17.06.2015 | Autor: InfoDesk