IN MEMORIAM: Na vlasotinačkom groblju sahranjen DRAGAN NIKOLIĆ „GAGA DENČA“
Današnja, ovogodišnja poslednja, januarska sreda je dan kada je tugovalo gotovo celo Vlasotince. A kako i ne bi kada je na večni počinak na gradskom groblju sahranjen njihov fudbalski ljubimac Dragan Nikolić „Gaga Denča“. Na fudbalskom terenu bio je veliki borac a i u samom životu takav je bio i svom snagom se, dugo, borio sa bolešću koja ga je zadesila. I u trenucima kada mu je bilo najteže u toku jesenje fudbalske sezone, na legendarnoj fudbalskoj „Rosulji“ bio je na trenerskoj klupi i uz svoje igrače. Gaga je bio dete fudbalske Vlasine, a i porodični dom mu je udaljen od fudbalskog terena samo stotinak metara tako da je i fudbalska „Rosulja“ praktično bila njegovo porodično dvorište gde je provodio najveći deo svoje mladosti i svog života.
Iznad svega voleo je fudbalsku loptu i fudbalske boje Vlasine. Bio je standardni prvotimac i jedan od najboljih i najpouzdanijih igrača u vreme kada je Vlasina 90-ih godina bila član Jedinstvene Srpske lige i kada su plavi dres nosili svi igrači koji su bili iznendreni na „Rosulji“.
Po završetku više nego uspešne fudbalske karijere prihvatio se ni malo lakog posla, fudbalskog trenera, za koji mnogi vele da je to posao, kao hleb sa sedam kora. U prvoj deceniji ovog veka Vlasina je postigla svoj najveći klupski uspeh plasmanom u Prvu ligu Srbije a sa trenerske klupe ekipu je, više godina, veoma uspešno predvodio upravo „Gaga Denča“. Umeo je i znao da napravi pravu atmosferu kako na terenu tako i u samoj svlačionici. NJegov vokabular izrečenih reči bio je posebno zanimljiv i bio je iskazan na posebno interesantan način što bi kod prisutnih vrlo često prihvaćeno sa mnogo smeha i simpatija.
U predhodnim bolničkim danima u Beogradu kada se borio za život mislio je na svoju Vlasinu tako što je preko svojih najbližih uplatio potrebnu sumu novca nadelžnoj fudbalskoj organizaciji za produžetak trenerske legitimacije kako bi mogao da Vlasinu predvodi sa trenerske klupe kao šef stručnog štaba.
„Dragan Denča“ svoj rođendan slavio je svake četvrte godine, jer je rođen 29. februara 1964. godine. A tada, kao u mnogobrojnim prilikama, znao je i umeo da se proveseli, zapeva i zaigra u društvu svojih prijatelja sa kojima se godinama družio. Svoju poslednju „utakmicu“ odigrao je, danas, 28. januara 2026. godine pred svojom najbližom familijom, mnogobrojnom rodbinom i ličnim i fudbalskim prijateljima, a preminuo je u 62. godini svog života, 26.januara ove 2026. godine.
Pored igračkog dresa plave boje, boje svoje Vlasine, u jednom kraćem periodu igrao je i kraće vreme trenirao komšijsku Budućnost iz Orašja, a bio je, kako je svima poznato, dugogodišnji prvi strateg „Rosuljaca“, zasigurno u najdužem periodu Vlasine koja svoj fudbalski život živi, pod istim imenom već 106 godina, što je fudbalski raritet. Svoje trenersko umeće iskazivao je i u predhodnim godinama u današnjem superligašu Radniku iz Surdulice, zatim leskovačkom prvoligašu Dubočici i MSK iz Manastirišta. Kraće vreme bio je i stručnom štabu reprezentacije Gane, koju je tada kao selektor predvodio Ratomir Dujković, nekadašnji golman Crvene Zvezde.
Objavljeno: 28.01.2026 | Autor: Vlastimir Stamenković







