Kafe bar Fokus – Jedna era, jedan brend
Sa poslednjim danom 2022. godine završila se jedna revolucija. Da, mislim na to čuveno okretanje naše voljene planete oko Sunca… Ih, sreća, sreća, radost! Svako je slavio na svoj način, nekome se čak posrećilo da je posao u ovoj zemlji završio na nuli. Ne, ne mrzim ja tu novogodišnju predstavu baš toliko, jer slavimo mi još mnogo čudnijih stvari, ali one, u ovoj priči, nisu nimalo bitne.
Autoru ovog teksta će taj poslednji dan leta gospodnjeg 2022. ostati trajno zapisan kao dan kada se završila jedna velika era, za njega lično, najveća od svih era koje poznaje.
Era, sama po sebi, kao definicija je razdoblje koje se razlikuje od drugih po nekim bitnim karakteristikama. Zato je i pamtimo.
Vlasotince je u raznim sferama bilo poznato javnosti. Od čuvenih vina iz vlasotinačkih podruma, pa preko serije ,,Vruć vetar”, katastrofalne poplave 1988. godine, pa do Vinskih balova. Istina, ovi poslednji su izgubili svaki smisao održavanja ali se ipak održavaju. I sve to je naginjalo da postane neki brend po kome bi naša čaršija bila poznata ili prepoznatljiva. Imamo i mnogo zaslužnih ljudi koji bi to mogli biti, ali sve to ne zadovoljava ,,lokalne kriterijume”.
Biti brend nekog mesta? Sastavni elementi brenda su identitet brenda, vrednost brenda, prepoznatljivost i svest o brendu. Biti prepoznatljiv i dosledan svojih početaka? I istrajati do kraja po cenu svega? To su mogli samo oni najveći. Baš ti koji su pre svega cenili identitet, vrednost i prepoznatljivost.
Da, poslednjim danom 2022. godine u Vlasotincu se završila jedna era, era koja je mnogima obeležila život. Sa poslednjim danom 2022. godine prestao je sa radom kafe bar FOKUS! Jedini istinski brend kojeg ova čaršija pamti, jer, između ostalog, brend su i određena očekivanja konzumenta od nekog proizvoda ili usluge, a neko ko je sebi postavio najviše ciljeve još od prvog dana, i dosledno ih sledio, po ceni svega, bio je Fokus. Nije njemu bio profit na prvom mestu, niti neki jebeni fensi izgled (a od prvog do poslednjeg dana, ne menjavši baš ništa, izgledao je bolje od svih postojećih u svojoj branši), već tradicija. Tradicija nalik na crkvenu, bez izuzetaka, tradicija posvećena ljudima i samo ljudima.
Velike ideje…velika prijateljstva…
Atmosfera u kefeu – porodična. Prijateljstva koja su tu nastala, evo, traju i danas. Razgovaralo se, naravno uz piće, o svemu i svačemu, kao i u većini objekata slične namene. Ali, gle čuda – baš tu nastadoše neke ideje koje su kasnije obeležile jedan period naše čaršije! Baš tu je nastala najpopularnija emisija: ,,Subjekat traži objekat radi glagola” emitovana na lokalnom radiju. Baš tu smo sa Bogetom Mizom, (za one van naše opštine Bata Đoša),LJubišom Šušulićem, poznatijim kao Džalja i Srđanom Milošem Kigenom osnovali „Walter teatar“, amatersko pozorište koje je pobralo mnoge nagrade na pozorišnim smotrama i bilo jedno od deset najboljih amaterskih pozorišta u Srbiji. Baš tu su svraćali Siniša i Ljiljana Pavić, Zoran Nikolić Zozon, Žejko Hubač, Mlađan Dinkić, reditelj David Putnik i mnogi drugi…
Nigde u gradu niste imali situaciju da gosti za prvim stolom razgovaraju sa gostima za stolom u samom dnu kafea, da svi ušestvuju u zdravicama, da svi slavimo nečije uspehe, ili da utešimo one kojima je to potrebno. I to ne samo u posebnim prilikama već svakodnevno…
Ovaj bar je (bio) i ostaće urbana legenda, svedočio je o nekim prošlim, neprežaljenim vremenima, o mladosti i bezbrižnosti. Fokus će zauvek ostati naše usmeno predanje, kao i sećanja, slike i priče koje rado delimo sa našim najmlađima.
Ništa u ovom gradu nije trajalo 38 godina u kontinuitetu, a da za sve to vreme zadrži prvobitnu viziju i karakter, i ono najvažnije – prvobitni izgled. Kafe je otvoren daleke 1984. godine i za sve ovo vreme nije gubio na svojoj originalnosti, na imidžu, na kvalitetu. Čak 80 posto mušterija su bili stalni gosti, a svaka nova generacija je rado primljena u porodicu. Većina tih ,,novih” je krenula stopama svojih roditelja koji su se baš na ovom mestu i upoznali, ili pak najviše vremena u svojim vezama provodili baš tu. U mirnoj atmosferi sa predivnom muzikom sa ex-yu prostora, gde nikome nije bilo važno ko je odakle, kao i svetskim rok i bluz standardima. U takvom okruženju je stvoreno na destetine generacija dobrih, iskrenih i poštenih ljudi. Zar bi smo poželeli išta više od toga? Zar ima većih životnih misija od stvaranja generacija koje misle svojom glavom?
I tako 38 godina.
I tako 38 godina?
I tako 38 godina!!!
Autoru teksta je pripala ta, ne baš zahvalna uloga, da slučajno tog dana bude i poslednji gost kafea. Izašli smo u potpunoj tišini, videla se i po koja suza na licu ali smo znali da smo svedoci nečega nadrealnog. Svedoci kada brend postaje večan!
P.S. Pročitavši radnu verziju ovog teksta, ćerka mi je kratko dobacila: ,,Ma može se sad tu otvoriti bilo šta, zauvek će ostati ono poznato – CE NAĐEMO KOD FOKUS” !
Evo zajedno plačemo…
Zoran Stojičić.
Objavljeno: 09.01.2023 | Autor: InfoDesk