Kiretovo veče – ogledalo starih dobrih vremena
Restoran “Veteran” dvadeset i druge februarske večeri, pretvorio se u svojevrsni vremeplov. Otplovio je u vlasotinačku prošlost, u vreme šetnji pored keja, u vreme igranki i uživanja u staroj bašti, u dane letnjih ljubavnih igara, u sate drugarstva kada se pod mesečinom slavio život i uživalo u životu. Bejahu to dani kada se nije žurilo kao danas, kada su mobilni telefoni i internet bili maštarija naučno-popularnih filmova. Sećanje na te dane nezamislivo je bez sećanja na ljude koji su svoj zabavljački dar neštedemice prosipali pred zahvalnu vlasotinačku publiku.
Jedan od njih svakako je bio Tomislav Cvetković, svima u Vlasotincu znan po nadimku Toma Kire. Njegov prijatan glas i dar da napravi poseban štimung obogaćivali su večernji život građana Vlasotinca i zauvek ostali u pamćenju mnogih. Nažalost, prerano je otišao iz naših života, ali nikada neće otići iz sećanja vlasotinčana.
Njemu u čast, grupa njegovih prijatelja, pre svega Ivan Cekić” Ike Maradona”, Vladica Mitić “Veteran” i Milorad Stamenković “Mile Moravac”, muzičara i onih koji su u njegovom umeću uživali u mladosti, posvetila mu je jedno zabavno veče.
Na početku je prikazan kratak film Zorana Stojičića i Nebojše Ilića Ilketa, kolaž fotografija i video snimaka na kojima je Toma. A predstavnik kinološkog društva iz Vlasotinca Milan Stanković je posthumno uručio pehar njegovoj supruzi, u znak sećanja na jednog od osnivača ovog društva. Kroz veče prisutne je vodio Vojkan Arsenović. Veče je otvorio Radisav Ilić “Lališ“ otpevavši pesmu “Mene nema ko da žali” koju je Toma često pevao i voleo.
Setili su se pesama koje je pevao i voleo, evocirali uspomene na druženje, pričali anegdote. Jer, Toma je, pored pesme, koju je najviše voleo, bio i strastven lovac i jedan od osnivača kinološkog društva u Vlasotincu. Radio je u banci, bio suprug i otac, drug, komšija, prijatelj. Ali, njegov život je pripadao dobroj muzici i pesmi. Svirao je gitaru i trubu. Ipak, upamćen je kao pevač sa posebnim senzibilitetom za baladu.
Počeo je da peva kao gimnazijalac. Poznavao je svoje slušaoce u dušu i uživao je da svima otpeva omiljenu melodiju. Pevao je sa strašću, iz srca. Publika, ponekad dirnuta do suza, ili ushićena do “usijanja”, svom pevaču uzvraćala je pažnju i ljubav. A da prava ljubav prema Tomi traje još uvek, dokaz je prisustvo mnogobrojnih prijatelja, kolaga, lovaca i sugrađana na večeri njemu posvećenoj
Nekada je Toma pevao sa najstarijim “kultnim” vlasotinačkim sastavom “Rubini” i sa njima zauvek obeležio jedno vreme i jednu mladost.
Svi viđeniji pevači i muzičari, Kiretove kolege, saradnici i prijatelji, pa i oni najmlađi koji ga nisu ni poznavali, učestvovali su u programu i smenjivali se „kao na traci“ i učinili ovo veče nezaboravnim.
Nikola Zdravković Kole, Tomin kolega, koji je zbog ove večeri posle više od deset godina opet zasvirao harmoniku, jedan je od onih koji su najduže radili sa Tomom. Prisećajući se tih dana, ističe da je teško uporediti sadašnji trenutak sa prošlim vremenima. Toma je bio dobar čovek pre svega, iskren, pošten, drug u dobru i zlu, kaže Kole, umeo je da napravi atmosferu, da saučestvuje u tuzi i radosti sa drugima. Svi su znali, ako je tu Toma, Maznić i Kole, zabava je garantovano dobra. Pevao je sve, staro i novo, zabavno i narodno. Kolega Svetislav Maznić, muzičar i leskovčanin rodom, reče da sebe smatra vlasotinčaninom, jer je u Vlasotincu proveo više od dvadeset godina, prisećajući se rada sa Tomom o njemu je je kratko rekao: “Duša od čoveka, iskren, pošten, vredan. Prerano nas je napustio.”
Ovoj posebnoj, nostalgičnim sećanjima obojenoj večeri, prisustvovala je supruga Dara i Tomine obe kćeri.
Organizatori ove večeri rekoše da im je plan da ovakvo druženje postane tradicija, da „Tomino veče“ bude ogledalo jednog vremena otrgnutog od zaborava. Da se jedno vreme, jedan način provoda i jedan zabavljač nikada ne zaborave.
Deo atmosfere možete videti u videu na dnu stranice.
Objavljeno: 24.02.2017 | Autor: InfoDesk