Sećanje na Valter (Walter) – Ninoslav Radičević

Amatersko pozorište se u Vlasotincu pojavljuje nakon drugog svetskog rata i to u okviru Kulturno umetnikog društva „Siniša Janić“. Mnogo mladih ljudi je prošlo kroz tu svojevrsnu školu glume, režije, scenografije, kostimografije… Mnogi od tih zaljubljenika su zaigrali pred publikom na „daskama“ ovog društva oživljavaući likove uglavnom iz dela Branislava Nušića ili Bore Stankovića, i tako pet decenija.

Sredinom devedesetih godina prošlog veka pojavila se grupa mladih ljudi u okviru KUD-a koja je želela promene na svim nivoima učmale atmosfere u tom amaterskom društvu. Otpor konzervativnih snaga je bio snažan tako da se nije moglo ni razgovarati o idejama mlade grupe pozorišnih entuzijasta. Zagovornici promena su proglašeni buntovnicima, disidentima, neprijateljima i slično.

U to vreme, sredinom devedesetih, bio sam na mestu Glavnog i odgovornog urednika obnovljenog lista „Vlasina“, jedinih novina koje su izlazile u gradu na Vlasini. Jednog dana dobio sam poziv od Bogoljuba Mitića Mize, u to vreme člana KUD- a, da bi on i LJubiša Šušulić DŽalja, koga sam znao kao vlasnnika pržionice kafe, što je bio i Mitić, želeli da se vide samnom da razgovaramo o nečemu ali nije precizirao o čemu. Sastali smo se narednog dana u kafani „Amerikanac“, mislio sam da žele nešto da se objavi u Vlasini ali nije bilo tako.

Dvojica mojih do tada poznanika, sugrađanina, su imali sasvim drugu ideju. Prvo su mi ispričali o stanju u KUD-u, ovo što sam naveo u uvodu ovog teksta, a onda su mi rekli i da su osnovali amatersko pozorište pod imenom VALTER. Dok smo pričali već sam u glavi pravio koncepciju teksta za novine jer sam mislio da su me zbog toga zvali. Priča je bila zanimljiva i već sam pokušavao da smislim naslov teksta, čak i za najavu na naslovnoj strani. Rekao sam im da će tekst biti objavljen u sledećem broju Vlasine i taman sam hteo da pitam otkud ime Valter, usledilo je novo iznenađenje – objasnili su mi da me nisu zvali zbog teksta već da im treba druga vrsta pomoći. Gledao sam ih zbunjeno, šta mogu da im pomognem pitao sam se, glumac nisam, novca nemam, pa sam pitao šta očekuju od mene. Obasnnili su mi da treba da spremaju prvu predstavu, imaju tekst Srpske drame Siniše Kovaevića, okupili su ekipu glumaca ali nemaju prostor za probe jer im KUD ne dozvoljava da probaju u njihovim prostorijama, ali ni na bini u bioskopu. Zamolili su me da im list Vlasina ustupi prostoriju gde se nalazila redakcija, a oni bi imali probe uveče kad nema novinara. Bez ikakvih konsultacija odlučio sam da im odobrim korišćenje te prostorie i već sutradan su dobili ključ i krenuli sa radom.

Vredno su radili i uskoro se spremala premijera. List Vlasina im je pomogao i oko te premijere, štampao je katalog, onosno afiš za premijeru. Na tom katalogu gde se nalaze imena glumaca i likova koje igraju, ime režisera i ostalih učesnika u predstavi, kao organizator bio je označen IL Vlasina.


Premijera je bila fantastična, prepuna sala bioskopa dugotrajnim aplauzom je pozdravila glumce i režisera na kraju. Tada mi je postalo jasno da sam uradio pravu stvar bez obzira na otpore kojih je bilo. U Srpskoj Drami za Valter su nastupali Bogoljub Mitić Miza, Jovica Dimitrijević, Ivan Janković Sosa, Srđan Miloš Kigen, Vojkan Arsenović, LJubiša Šušulić Džalja, Zoran Stojičić. Režiju je potpisao LJubiša Šušulić DŽalja.

Uz Valter sam bio još izvesno vreme a onda su oni nastavili put koji ih je vodio preko „Bliži nebu“ i „Đenerala Milana Nedića“. Postao sam prijatelj sa većinom članova Valtera i bio sam spreman da im uvek pomognem koliko sam mogao. Nažalost neki od osnivača, LJubiša DŽalja, Boge Miza, Kigen, kao i Trimča, sada su stvarno bliži nebu.

POP

Kada je posle odigrane predstave Srpska drama, režiser LJubiša Šušulić pitao Živojina Bidžića – Žiku Bidžu, jednu od urbanih legendi Vlasotinca, koji je bio berberin, muzičar, pevač golubar… ljubitelj umetnosti a naročito pozorišta, kako mu se sviđa predstava, Bidža je sa oduševljenjem rekao samo „Pop, strašan pop, mnogo dobar pop“. Pop je bio lik koji se pojavljuje u predstavi ali ne izgovara tekst jer ga i nema u originalnom delu. Famoznog popa je odigrao Zoran Stojičić – Zoki Kotruljko.

I POLICIJA IMALA POSLA SA VALTEROM

Kad su se probe Srpske drame odvijale u redakcijji Vlasine ponekad su prozori bili otvoreni pa su se na ulici čuli glumci. To je izazivalo pažnju prolaznika koji su zastajkivali i slušali probu. Pošto u tekstu Drame ima i situacija gde se žustro raspravlja ili čak glumi žestoka svađa, pojedini prolaznici su mislili da je tamo u redakciji neka svađa, tuča, pa bi alarmirali policiju. Kada bi došli na licu mesta policajci bi utvrdili o čemu se radi, sve bi proteklo bez problema.


 

Objavljeno: 19.07.2021 | Autor: Ninoslav Radicevic




  • Arhive

  • Vremenske prilike

  • Kursna lista

  • Poslovni prostor u centru Vlasotinca